PLATON I ARISTOTEL
Svi su čuli za čuvene starogrčke filozofe Aristotela i Platona*. No, da li ste znali da su oni bili hrišćani? Ne? Iskreno, nisu ni oni. Iako ovo izgleda kao šala, to ipak nije, jer ove filozofe nalazimo naslikanim na freskama manastira Bogorodice Ljeviške sa sve svetačkim oreolima iznad glave. Ovih fresaka ima i u Bugarskoj i Grčkoj.
Nego, ozbiljno, pitate se, kako to da su hrišćani kad su živeli pre Hrista? Kako to da u njihovim delima ne nalazimo ništa što bi na to na bilo koji način ukazalo? Kako su oni hrišćani, kad je njihova učenja i sam sv. Sava u svom Nomokanonu osudio?
Da budemo iskreni, ovi filozofi su se u svojim radovima približili ideji da umesto puno bogova postoji jedan bog. No, za njih je to bila samo apstraktna ideja, bez relacije sa istinskim Bogom kakavu su u to vreme imali Jevreji. U početku, crkva je prirodno odbacila sva paganska učenja, mada je bila svesna toga da je grčka filozofija svojim razvijenim rečnikom i idejama dala određen „alat“ hrišćanskoj misli. Neki hrišćani bili su, pre obraćenja, obrazovani u duhu grčke filozofije, i žarko su želeli da povežu ove dve kulture, pa su grčki filozofi proglašeni „hrišćanima pre Hrista“. Posle toga su se isplele legende da je Platon išao u Egipat samo da proučava Stari zavet u jevrejskoj zajednici, pa da se čak i družio sa prorokom Jeremijom - iako ih istorijski razdvaja nekih dvestotinak godina!
Naravno, gledano sa stanovišta informacija koje danas imamo, ovo verovanje izgleda apsurdno, ali pravoslavlje je jako „tvrdoglavo“ kad je u pitanju menjanje bilo kojeg pogrešnog učenja, te i ovo učenje o „hrišćanima pre Hrista“ ostaje i dan danas.
Nego, ozbiljno, pitate se, kako to da su hrišćani kad su živeli pre Hrista? Kako to da u njihovim delima ne nalazimo ništa što bi na to na bilo koji način ukazalo? Kako su oni hrišćani, kad je njihova učenja i sam sv. Sava u svom Nomokanonu osudio?
Da budemo iskreni, ovi filozofi su se u svojim radovima približili ideji da umesto puno bogova postoji jedan bog. No, za njih je to bila samo apstraktna ideja, bez relacije sa istinskim Bogom kakavu su u to vreme imali Jevreji. U početku, crkva je prirodno odbacila sva paganska učenja, mada je bila svesna toga da je grčka filozofija svojim razvijenim rečnikom i idejama dala određen „alat“ hrišćanskoj misli. Neki hrišćani bili su, pre obraćenja, obrazovani u duhu grčke filozofije, i žarko su želeli da povežu ove dve kulture, pa su grčki filozofi proglašeni „hrišćanima pre Hrista“. Posle toga su se isplele legende da je Platon išao u Egipat samo da proučava Stari zavet u jevrejskoj zajednici, pa da se čak i družio sa prorokom Jeremijom - iako ih istorijski razdvaja nekih dvestotinak godina!
Naravno, gledano sa stanovišta informacija koje danas imamo, ovo verovanje izgleda apsurdno, ali pravoslavlje je jako „tvrdoglavo“ kad je u pitanju menjanje bilo kojeg pogrešnog učenja, te i ovo učenje o „hrišćanima pre Hrista“ ostaje i dan danas.
*Iako tehnički nisu „svetitelji“, uključio sam ih kao zanimljiv fenomen onih čije se slike prikazuju u manastirima.