SV. SIMEON (STEFAN) NEMANJA
Stefan Nemanja, poznati veliki župan Raške i rodonačelnik „svetorodne“ dinastije Nemanjića, jedan je od najpoznatijih srpskih svetaca. U njegovoj kratkoj svetačkoj biografiji, pravoslavni sajt www.pravoslavnikalendar.iz.rs kaže sledeće: „Veliki vladalac srpskog naroda, ujedinitelj srpskih zemalja, tvorac nezavisne srpske države, branitelj Pravoslavlja, istrebitelj jeresi.“
Kada bi sudili samo po opisu koji daju poslednje dve stavke koje sam podebljao, mogli bi pomisliti da je Nemanja bio vrstan apologeta, tj. da je veru Pravoslavnu branio argumentima u skladu sa Svetim pismom. No, nažalost titula „istrebitelj“ je prilično bukvalna i odnosi se na same jeretike – ljude koji su verovali drugačije od toga što je Pravoslavna crkva naučavala.
Naime, verska frakcija bogumila postala je u Nemanjino vreme jako pristuna u Raškoj, te je veliki župan rešio da ovu „jeres“ sistematski očisti. Njegov sin, kralj Stefan Nemanjić („Prvovenčani“) napisao je biografiju svog oca Žitije svetog Simeona, i u njoj opisuje kako se sv. Simeon odnosio ka ovim verskim neistomišljenicima:
„Jedne spali, druge različitim kaznama kazni, treće liši zemlje od države svoje [...]. A učitelju i načelniku njihovom ureza jezik u grlu njegovom [...]. I knjige njegove nečastive spali i ovoga izagna. I sasvim iskoreni tu prokletu veru…“
Oni koji su čitali Novi zavet svakako će odmah primetiti razliku između odbrane vere kakvu je praktikovao apostol Pavle, u odnosu na Nemanjine „blagočestive“ metode. Spomenuti apostol piše o karakteristikama čoveka u kome obitava Božji Duh:
„A plod Duha je ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, čestitost, dobrota, vera, krotost, uzdržljivost [...] (Gal. 5,22-23).“
Može li iko pri zdravoj pameti reći da je čovek koji je u ime vere spaljivao ljude, sekao im jezike i oduzimao imovinu u isto vreme i čovek kod kojeg se vide plodovi Svetog Duha? Moram priznati da sam blago zatečen da pravoslavna crkva ističe njegove zločine u njegovoj svetačkoj biografiji, te dugujem izvinjenje jednom od skorijih čitalaca koji je pisao i žalio se kako želim da dam utisak da je Pravoslavna crkva kanonizovala ljude radi zlodela. Sa prethodim svecima to nije bio slučaj, bar koliko je meni poznato – sa Nemanjom, po onome što čitamo, zaista jeste.
Dakle, pravoslavni čitaoče, može li svetac Božji, koji sledi novozavetna učenja, počiniti genocid? Je li ovo čovek čiji primer vernici zaista trebaju da slede?
Za biblijsku poruku spasenja, kliknite na dugme ispod levo.
Kada bi sudili samo po opisu koji daju poslednje dve stavke koje sam podebljao, mogli bi pomisliti da je Nemanja bio vrstan apologeta, tj. da je veru Pravoslavnu branio argumentima u skladu sa Svetim pismom. No, nažalost titula „istrebitelj“ je prilično bukvalna i odnosi se na same jeretike – ljude koji su verovali drugačije od toga što je Pravoslavna crkva naučavala.
Naime, verska frakcija bogumila postala je u Nemanjino vreme jako pristuna u Raškoj, te je veliki župan rešio da ovu „jeres“ sistematski očisti. Njegov sin, kralj Stefan Nemanjić („Prvovenčani“) napisao je biografiju svog oca Žitije svetog Simeona, i u njoj opisuje kako se sv. Simeon odnosio ka ovim verskim neistomišljenicima:
„Jedne spali, druge različitim kaznama kazni, treće liši zemlje od države svoje [...]. A učitelju i načelniku njihovom ureza jezik u grlu njegovom [...]. I knjige njegove nečastive spali i ovoga izagna. I sasvim iskoreni tu prokletu veru…“
Oni koji su čitali Novi zavet svakako će odmah primetiti razliku između odbrane vere kakvu je praktikovao apostol Pavle, u odnosu na Nemanjine „blagočestive“ metode. Spomenuti apostol piše o karakteristikama čoveka u kome obitava Božji Duh:
„A plod Duha je ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, čestitost, dobrota, vera, krotost, uzdržljivost [...] (Gal. 5,22-23).“
Može li iko pri zdravoj pameti reći da je čovek koji je u ime vere spaljivao ljude, sekao im jezike i oduzimao imovinu u isto vreme i čovek kod kojeg se vide plodovi Svetog Duha? Moram priznati da sam blago zatečen da pravoslavna crkva ističe njegove zločine u njegovoj svetačkoj biografiji, te dugujem izvinjenje jednom od skorijih čitalaca koji je pisao i žalio se kako želim da dam utisak da je Pravoslavna crkva kanonizovala ljude radi zlodela. Sa prethodim svecima to nije bio slučaj, bar koliko je meni poznato – sa Nemanjom, po onome što čitamo, zaista jeste.
Dakle, pravoslavni čitaoče, može li svetac Božji, koji sledi novozavetna učenja, počiniti genocid? Je li ovo čovek čiji primer vernici zaista trebaju da slede?
Za biblijsku poruku spasenja, kliknite na dugme ispod levo.