KO VODI OVU STRANICU? KO NAS PLAĆA?
~ Odgovor kritici ~
Nedavno je na Facebook stranicu ovog bloga stigla grupa komentara koji su bili jako kritični ka objavljenom materijalu, a bili su toliko zanimljivi da zaslužuju da im se posveti objava.
Naime, očito je da su neki koji su lajkovali Facebook stranicu bili uvereni da je ovo pravoslavni blog, i kad su pročitali neke od objava pobesneli su i smatrali se prevarenim. No, jesu li prevareni? Stranica je namenjena pravoslavnim vernicima, ali rađena je kao kritika pravoslavlja, a ne kao podrška. Na blogu je to više nego jasno rečeno. Ako su se neki osetili prevarenim, prevarila ih je njihova aljkavost i površnost, jer su lajkovali bez da su ikad posetili stranicu. Tu imaju samo sebe da krive.
Kako je svrha stranice već više godina jasno objavljena u sekciji O autoru, nema svrhe o tome trošiti reči, jer prevare nigde nema, već haj'mo da pogledamo kakve je kritike stranica dobila.
Evo jedne od kritika koja pokazuje duhovni nivo kritičara.
Naime, očito je da su neki koji su lajkovali Facebook stranicu bili uvereni da je ovo pravoslavni blog, i kad su pročitali neke od objava pobesneli su i smatrali se prevarenim. No, jesu li prevareni? Stranica je namenjena pravoslavnim vernicima, ali rađena je kao kritika pravoslavlja, a ne kao podrška. Na blogu je to više nego jasno rečeno. Ako su se neki osetili prevarenim, prevarila ih je njihova aljkavost i površnost, jer su lajkovali bez da su ikad posetili stranicu. Tu imaju samo sebe da krive.
Kako je svrha stranice već više godina jasno objavljena u sekciji O autoru, nema svrhe o tome trošiti reči, jer prevare nigde nema, već haj'mo da pogledamo kakve je kritike stranica dobila.
Evo jedne od kritika koja pokazuje duhovni nivo kritičara.
Ovaj kritičar kaže pita odakle mi pravo da sudim, a zatim kaže: „MAMU VAM USTAŠKO-KOMUNISTIČKU SVIMA ZA OVAKVE OBJAVE!!!“
Da li je zdrav razum dovoljan da znamo da ovaj jezik ne priliči duhovnim ljudima, ili treba citirati Bibliju gde piše da pravi hrišćani ovakav govor ne smeju da koriste? A i ne samo govor. Isus je rekao da zle misli izlaze iz srca, te možemo da se od psovanja i suzdržimo, ali ako nam je u srcu, pokazujemo da ne sledimo Hrista i apostole.
Nivo duhovnosti kritičara o kojima ovde govorimo ravan je i kvalitetu argumenata koji koriste.
LATINICA – ANTISRPSKO PISMO
Tri čitaoca su u istom danu komentarisala kako je problem ovog sajta to što koristi latinicu. Evo jednog od tih komentara.
Da li je zdrav razum dovoljan da znamo da ovaj jezik ne priliči duhovnim ljudima, ili treba citirati Bibliju gde piše da pravi hrišćani ovakav govor ne smeju da koriste? A i ne samo govor. Isus je rekao da zle misli izlaze iz srca, te možemo da se od psovanja i suzdržimo, ali ako nam je u srcu, pokazujemo da ne sledimo Hrista i apostole.
Nivo duhovnosti kritičara o kojima ovde govorimo ravan je i kvalitetu argumenata koji koriste.
LATINICA – ANTISRPSKO PISMO
Tri čitaoca su u istom danu komentarisala kako je problem ovog sajta to što koristi latinicu. Evo jednog od tih komentara.
Naime, Aleksandar Petrović smatra da je korišćenje latinice simptom ili ustaštva, ili srbo-komunizma, dakle zakletih neprijatelja svega što je iskonski srpsko. Naravno, oštrom oku neće promaći sitnica da je sâm optuživač koristio ovu anti-srpsku tvorevinu da napiše optužbu! Kada sam na ovo licemerje vrlom kritičaru ukazao, bio je brz da kvalifikuje da je mislio na sferu vere, i da su pravoslavni materijali ti koji treba da budu pisani na ćirilici, a da se latinicom širi katolicizam. Na ovu nimalo logički smislenu konstataciju odgovorio sam slikom sa sajta pravoslavne eparhije zagrebačko-ljubljanske, koji, gle čuda, ima materijale na latinici. Po logici našeg kritičara, sâm mitropolit Porfirije širi katoličanstvo, kukala mu majka!
S Aleksandrom se složio i Petković Predrag, koji je istakao da je pisanje ćirilice „prvo i najvažnije“, pa da se tek onda sme pitati o spornim potanjima. Ovaj farisejizam, opsednutost formom pri kojoj se gubi svaki dodir sa suštinom, je jednostavno tužan. Naime, Hristovi apostoli pisali su Novi zavet na narodnom (koine) grčkom. Ovo je bio jezik nekadašnjih osvajača Izraela i skrnavitelja jevrejskog Hrama u Jerusalimu! Kako to? Trebalo je da mrze Grke! No, apostoli nisu pisali ni na aramejskom, Isusovom maternjem jeziku, a ni na hebrejskom, starozavetnom jeziku, već na jeziku koji će što veći broj ljudi razumeti. Zanimala ih je suština – spasenje što većeg broja ljudi, a ne puka forma. U poređenju s time je i ovaj komentar oko latinice pokazatelj potpunog duhovnog slepila onih koji ga koriste.
A što se tiče upotrebe latinice u srpskom, dovoljno je reći da su još i Vuk Karadžić i Đuro Daničić radili na adaptaciji latinice za srpski, te ako Vuku nije smetala, ne vidim da ikome danas treba da smeta, osim ako neki ne misle da su bolji od Vuka i Đure.
Latinica nije problem. Problem je to što kritičari imaju ravno nula činjeničnih argumenata, pa se u nedostatku suštine hvataju za formu, jer misle da s njom imaju nekakve šanse. No, napisao ja sve ovo na latinici, ćirilici ili klinastim pismom, problemi lažnih pravoslavnih učenja ostadoše isti.
A usudiću se da na osnovu iskustva kažem i ovo: da je sajt pisan na ćirilici, isti bi me optužili za lažno predstavljanje, jer dajem iluziju toga da je sajt pravoslavan. Tako da u ovom delu nema pobede nad formalistima, kritikovaće svakog ko nije na njihovoj strani bilo on koristio latinicu, bilo ćirilicu. Bitnije je za koga si, nego kakav si. Bitnije je ko kaže, nego šta kaže. To je zaostali plemenski pogled na svet.
Latinica nije problem. Problem je to što kritičari imaju ravno nula činjeničnih argumenata, pa se u nedostatku suštine hvataju za formu, jer misle da s njom imaju nekakve šanse. No, napisao ja sve ovo na latinici, ćirilici ili klinastim pismom, problemi lažnih pravoslavnih učenja ostadoše isti.
A usudiću se da na osnovu iskustva kažem i ovo: da je sajt pisan na ćirilici, isti bi me optužili za lažno predstavljanje, jer dajem iluziju toga da je sajt pravoslavan. Tako da u ovom delu nema pobede nad formalistima, kritikovaće svakog ko nije na njihovoj strani bilo on koristio latinicu, bilo ćirilicu. Bitnije je za koga si, nego kakav si. Bitnije je ko kaže, nego šta kaže. To je zaostali plemenski pogled na svet.
USTAŠE, SRBO-KOMUNISTI I STRANI PLAĆENICI
Zanimljivo je da neki ljudi imaju sposobnosti da sebe i druge klasifikuju samo kroz najuprošćenije predrasude, pa tako ako je blog na latinici i kritikuje pravoslavlje, a on mora biti il’ ustaški, il’ komunistički. Nema mesta za individualno mišljenje i stav koji se ne uklapa u postojeće šablone. No, svakom racionalnom je jasno da sajt nije ni ustaški, ni komunistički, već da zagovara čistoću hrišćanskog veroispovedanja zasnivanog na Bibliji.
E kako nisam ni ustaša, a ni komunista, rešenje je da sam strani plaćenik. Evo komentara o tome.
Zanimljivo je da neki ljudi imaju sposobnosti da sebe i druge klasifikuju samo kroz najuprošćenije predrasude, pa tako ako je blog na latinici i kritikuje pravoslavlje, a on mora biti il’ ustaški, il’ komunistički. Nema mesta za individualno mišljenje i stav koji se ne uklapa u postojeće šablone. No, svakom racionalnom je jasno da sajt nije ni ustaški, ni komunistički, već da zagovara čistoću hrišćanskog veroispovedanja zasnivanog na Bibliji.
E kako nisam ni ustaša, a ni komunista, rešenje je da sam strani plaćenik. Evo komentara o tome.
Zanimljiv je um koji svugde vidi zaveru. Kako nakon celih 9 minuta nisam odgovorio na pitanje o tome ko finansira stranicu, Predrag je pobedonosno zaključio da mi je maca pojela jezik, tj. da ne smem da na takvo pitanje odgovorim i da me je konačno „uhvatio“, verovatno zamišljajući kako se ja sad negde u očaju znojim i naglas kunem što se neko setio tako pametnog pitanja kojim će me raskrinkati. Ah sudbo kleta! No, kako ne živim na internetu, već imam i drugih redovnih obaveza i ljudskih potreba, mislim da će svakom racionalnom biti jasno da ne odgovoriti na internet prepisku desetak minuta ne znači da odgovora nema već da je onaj koji odgovara živ čovek koji ima normalan tempo života, a sasvim je moguće da se dese i tehničke smetnje.
No, kad sam odgovorio da se finansiram sam, Predrag je podrugljivo rekao „Kako da ne“. Ovo je trenutak u kom čoveku ne može, a da ne bude žao da je neko toliko zaslepljen teorijama zavere i da je fantazija toliko preuzela um. Naime, platforma za blogovanje koju koristim, Weebly, potpuno je besplatna, kao i domen, i svako može da pokrene koliko god novih sajtova želi. Ljudi se mogu uveriti u ovo bez problema na www.weebly.com. A što se tiče pisanja, pisao sam ih u slobodno vreme, i ne znam zašto je u to teško poverovati. Zar je potrebno da pisanje neko plaća? Zar je nemoguće da neko ovo radi iz ljubavi ka Bogu i svojim bližnjima? Uostalom blog je na Facebook-u prisutan preko dve godine, od juna 2014., a nastao je oktobra 2013. Dakle, za preko tri godine postojanja uspeo sam da napravim celih dvadesetak stranica na blogu. Manje od 10 godišnje! Ko će da me plaća za ovakvu neverovatnu produktivnost?! Bolje pitanje bilo bi: ko bi uopšte plaćao za ovakvu produktivnost? Odgovor: niko.
A situacija je takva da imam redovan posao u komercijali jedne fabrike, i da imam, Bogu hvala, dovoljno primanja da podmirim svoje osnovne potrebe, te da mi se nađe i slobodnog vremena da nešto napišem.
No, kad sam odgovorio da se finansiram sam, Predrag je podrugljivo rekao „Kako da ne“. Ovo je trenutak u kom čoveku ne može, a da ne bude žao da je neko toliko zaslepljen teorijama zavere i da je fantazija toliko preuzela um. Naime, platforma za blogovanje koju koristim, Weebly, potpuno je besplatna, kao i domen, i svako može da pokrene koliko god novih sajtova želi. Ljudi se mogu uveriti u ovo bez problema na www.weebly.com. A što se tiče pisanja, pisao sam ih u slobodno vreme, i ne znam zašto je u to teško poverovati. Zar je potrebno da pisanje neko plaća? Zar je nemoguće da neko ovo radi iz ljubavi ka Bogu i svojim bližnjima? Uostalom blog je na Facebook-u prisutan preko dve godine, od juna 2014., a nastao je oktobra 2013. Dakle, za preko tri godine postojanja uspeo sam da napravim celih dvadesetak stranica na blogu. Manje od 10 godišnje! Ko će da me plaća za ovakvu neverovatnu produktivnost?! Bolje pitanje bilo bi: ko bi uopšte plaćao za ovakvu produktivnost? Odgovor: niko.
A situacija je takva da imam redovan posao u komercijali jedne fabrike, i da imam, Bogu hvala, dovoljno primanja da podmirim svoje osnovne potrebe, te da mi se nađe i slobodnog vremena da nešto napišem.
ODAKLE MI PRAVO DA KRITIKUJEM?
Neki se čitaoci se pitaju odakle mi pravo da kritikujem. Prost odgovor je da moje pravo da kritikujem ima isti osnov kao i njihovo pravo da kritikuju moju kritiku.
Naime, i ovaj šuplji argument kritičara posledica je isključivo činjenice da nemaju nikakvih logičnih argumenata protiv onog što je pisano, pa potežu za formalnim argumentima, poput toga da kritika nije došla iz krila Pravoslavne crkve. K’o da će bilo koja crkva samu sebe da kritikuje! Naravno da kritika nije došla od klera Pravoslavne crkve, ali kako očekivati da oni sami sebe objektivno ocene? Oni koji su to uradili, napustili su Pravoslavnu crkvu (vidi svedočanstva bivših sveštenika).
Ako neko smatra da SPC nedodirljiva, i naslepo prihvata autoritet, u vezi s tim nekim može se samo žaliti nad inteligencijom koju im je Bog dao da kritički propituju svet. Inteligenciju su u startu odbacili, iako je imaju. Umesto toga, koriste se vikanjem, emocijama i ispraznom retorikom, jer ničeg drugog objektivno nemaju.
PRAVI CILJ OVE STRANICE
Cilj mi nije pobediti u argumentima, već pokazati ljudima da žive u nekim zabludama, i uputiti ih na svetlost Hristovog Evanđelja, svetlost koju je Pravoslavna crkva, kao i njena sestra iz Rima, kasnijim dogmama zamračila. O Evanđelju pogledajte ovde.
Van toga, ponoviću ono što kritičarima godinama uporno govorim: ako iko ima bilo kakav jak, racionalan argument, koji se može ispitati, a koji pobija nešto što sam ovde napisao, pošaljite mi ga. Ja ću, ako je argument validan, promeniti ono što sam napisao. To sam već jednom uradio, kada je jedan od čitalaca ukazao da zapis Nićifora Grigora o odnosu kralja Milutina i kraljice Simonide nije jedini, i da postoji i oprečno svedočanstvo. Stoga sam uključio oba mišljenja. Ako mi date argument, od njega neću bežati. No, dosad od kritičara vidim samo puno vike, a nimalo suštine.
Neki se čitaoci se pitaju odakle mi pravo da kritikujem. Prost odgovor je da moje pravo da kritikujem ima isti osnov kao i njihovo pravo da kritikuju moju kritiku.
Naime, i ovaj šuplji argument kritičara posledica je isključivo činjenice da nemaju nikakvih logičnih argumenata protiv onog što je pisano, pa potežu za formalnim argumentima, poput toga da kritika nije došla iz krila Pravoslavne crkve. K’o da će bilo koja crkva samu sebe da kritikuje! Naravno da kritika nije došla od klera Pravoslavne crkve, ali kako očekivati da oni sami sebe objektivno ocene? Oni koji su to uradili, napustili su Pravoslavnu crkvu (vidi svedočanstva bivših sveštenika).
Ako neko smatra da SPC nedodirljiva, i naslepo prihvata autoritet, u vezi s tim nekim može se samo žaliti nad inteligencijom koju im je Bog dao da kritički propituju svet. Inteligenciju su u startu odbacili, iako je imaju. Umesto toga, koriste se vikanjem, emocijama i ispraznom retorikom, jer ničeg drugog objektivno nemaju.
PRAVI CILJ OVE STRANICE
Cilj mi nije pobediti u argumentima, već pokazati ljudima da žive u nekim zabludama, i uputiti ih na svetlost Hristovog Evanđelja, svetlost koju je Pravoslavna crkva, kao i njena sestra iz Rima, kasnijim dogmama zamračila. O Evanđelju pogledajte ovde.
Van toga, ponoviću ono što kritičarima godinama uporno govorim: ako iko ima bilo kakav jak, racionalan argument, koji se može ispitati, a koji pobija nešto što sam ovde napisao, pošaljite mi ga. Ja ću, ako je argument validan, promeniti ono što sam napisao. To sam već jednom uradio, kada je jedan od čitalaca ukazao da zapis Nićifora Grigora o odnosu kralja Milutina i kraljice Simonide nije jedini, i da postoji i oprečno svedočanstvo. Stoga sam uključio oba mišljenja. Ako mi date argument, od njega neću bežati. No, dosad od kritičara vidim samo puno vike, a nimalo suštine.